Unai Emeri i porodična priča u Real Unionu

Baskijski klub Real Union, koji je odan kralju i kruni, osigurao je povratak u treći rang španskog fudbala posle jednogodišnjeg odsustva. Remijem sa Amorabijetom pobegli su najbližem rivalu na nedostižnih osam bodova, dve runde pre kraja prvenstva.

La Liga baner

Ono što Real Union čini specifičnim je njegova vlasnička struktura. Naime, od pre pet godina, klub je u vlasništvu porodice Emeri. Trener Aston Vile i njegov rođeni brat preuzeli su kontrolu nad ekipom za koju su svojevremeno igrali njihov otac i deda. Drugim rečima, povezanost porodice Emeri sa Real Unionom je stvar tradicije.

Iako skoro celu istoriju član nižih liga, Union je klub od izuzetne važnosti kada je reč o istoriji španskog fudbala. Oni su 1929. sa još devet klubova osnovali La Ligu, prvo zvanično špansko fudbalsko prvenstvo. U prvoj sezoni ikada učestvovali su još Real Madrid, Barselona, Atletiko, Real Sosijedad, Atletik Bilbao, Espanjol, Rasing Santander, Europa, Arenas – i Real Union. Prve tri sezone baskijski tim je završavao u donjoj polovini, pre nego što je 1932. ispao sa poslednjeg mesta – i više se nikada nije vratio u elitu.

Klub nije bio ni u drugoj ligi od 2010. kada su ispali posle jedne sezone, a nemaju ni zapaženih rezultata u Kupu kralja. Ipak, imaju odličnu podršku verne publike na stadionu koji prima oko 5.000 ljudi. Iako porodica Emeri ne želi basloslovna ulaganja i grandiozne projekte, jasno je da im je stalo do kluba i da žele da ga podignu. Plasman u treći rang jedan je od veoma važnih koraka na tom putu.

Interesantno je da je na klupi ovog tima pre više od jednog veka sedeo i jedan Englez. Stiv Blumer, najbolji strelac u istoriji Derbi Kauntija i čovek čija bista stoji i dan danas ispred Prajd parka, proveo je dve godine na kormilu tima iz Baskije, nekoliko sezona pre zvaničnog osnivanja La lige. Ujedno im je doneo i jedan od tri trofeja Kupa kralja, 1924. kada su na putu do pehara savladali Sevilju, Barselonu i na kraju Real Madrid.