Odbrojavanje do Mundijala – 33 tima smo mogli videti u Južnoj Africi

Nastavljamo sa odbrojavanjem do Svetskog prvenstva 2026. godine. Današnji dan je u znaku broja 33, pa se prisećamo irske tragedije iz 2010. Reprezentacija Republike Irske poražena je u odlučujućem meču za odlazak na Mundijal u veoma kontroverznim okolnostima. Toliko, da je postojala šansa da im FIFA naknadno dozvoli nastup u Južnoafričkoj republici kao 33. timu!

Pročitajte koja je simbolika bila u broju 34.

svetsko prvenstvo novi baner

Kvalifikacije za Mundijal 2010.

Kvalifikacije za prvi ikada Svetski šampionat na afričkom kontinentu stavile su pred Irce veliki izazov. Ostrvska reprezentacija žrebom je stavljena u grupu sa Bugarskom, Kiprom, Gruzijom, Crnom Gorom i… Italijom! Četvorostruki prvak sveta bio je apsolutni favorit za odlazak na Mundijal sa prvog mesta, a pred Republikom Irskom bio je težak zadatak. Cilj je bio – doći do drugog mesta i plasmana u baraž. A tamo, šta bude.

Upravo to se i dogodilo, ali u vrlo neobičnim okolnostima. Irci su završili nastup u kvalifikacijama bez poraza, ali i sa samo četiri pobede. Čak šest utakmica su remizirali, i zbog toga završili daleko iza Italijana, iako su u direktnim susretima sa Azurima ostali neporaženi. Ipak, i plasman u plej-of bio je sjajan rezultat za selekciju koja je, do tada, svega tri puta u istoriji nastupala na Svetskim prvenstvima.

Žreb im, međutim, ni ovoga puta nije bio naklonjen. Mogli su Irci na megdan Grčkoj, Rusiji ili Ukrajini, ali su ih kuglice spojile sa tadašnjim vicešampionom sveta – Francuskom! Kin, Daf, Kilbejn, Given, O’Šej i druge uzdanice irskog tima imali su preko puta zvezde poput Anrija, Anelke, Benzeme, Galasa, Malude, Evre… Francuzi su bili apsolutni favoriti da se plasiraju na turnir u Južnoafričkoj republici, a pred Irskom je bio ogroman izazov, jedan od najvećih u skorijoj istoriji.

Slični putevi Iraca i Francuza

Iako je Francuska istorijski bila mnogo uspešnija selekcija od Republike Irske, postoji nekoliko paralela koje se mogu povući između dva tima. Obe reprezentacije imale su najuspešnije periode između 1990. i 2002. Francuzi su 1998. postali šampioni sveta, a dve godine kasnije pokorili i Evropu. Irska je, s druge strane, upravo u ovom periodu imala tri nastupa na Mundijalima, i svaki put prolazila grupnu fazu.

Pre 1990. Francuzi su redovno nastupali na svetskim šampionatima, ali nikada nisu stigli ni do finala. Primat u svetskom fudbalu držale su ekipe poput Brazila, Argentine, Zapadne Nemačke, Italije, Urugvaja, a više uspeha često su imale i Jugoslavija, Švedska, Čehoslovačka, Sovjetski savez… Kod Irske je situacija bila drugačija, jer njihova reprezentacija nije ni nastupala na Mundijalima sve do 1990. Ipak, jasno je da su i jedni i drugi imali najveće uspehe i razočarenja u identičnim periodima u svojoj fudbalskoj istoriji.

Prvi čin bitke u Irskoj

Irci su pod vođstvom čuvenog Đovanija Trapatonija razvili reputaciju ekipe koju je bilo veoma teško pobediti. Francuzi su u Dablin došli s namerom da napadnu i završe posao već u prvom meču, ali su naišli na žestok otpor domaće selekcije. Trapatoni je izveo sastav u formaciji 4-4-2, sa Robijem Kinom i Kevinom Dojlom u napadu, dok je Domeneh na drugoj strani postavio tim u 4-2-3-1, gde su napad predvodili Anelka, Gurkuf, Anri i Žinjak.

Iako su obe ekipe imale svoje šanse, na kraju je gost slavio uz dosta sreće. Udarac Nikolasa Anelke skrenuo je jedan defanzivac Irske u svoju mrežu, pa su Francuzi uspeli da dođu do minimalnog trijumfa. Ipak, opšti utisak je bio da su se Irci pokazali kao mnogo tvrđi orah nego što se mislilo, i da dvomeč nije rešen. Čak su se i iz irskog tabora čule vrlo optimistične izjave pred revanš. Trapatoni i njegovi izabranici verovali su da mogu da izbore dobar rezultat u revanšu u San Deniju.

Drugi čin i kontroverzni rasplet

Uprkos ulozi autsajdera, Irci su žestoko krenuli u revanš meč i pokazali Francuzima da ih čeka težak zadatak da odbrane stečenu prednost iz prvog susreta. Već posle 10 minuta Kevin Kilbejn je zagrejao ruke Uga Lorisa, da bi Robi Kin imao dobru šansu 15ak minuta kasnije. Tražili su gosti i jedanaesterac prilikom duela Galasa i Dojla, ali su na kraju do prednosti došli iz igre, kada je Demijen Daf pobegao čuvarima i asistirao Kinu za vođstvo Republike Irske.

Pokušao je domaćin da uzvrati, ali su se njihovi napadi uglavnom završavali jalovim pokušajima sa distance. Mogao je gostujući tim da duplira prednost na startu drugog poluvremena, ali je O’Šej prebacio gol sa samo četiri metra. Najveću šansu Irci su imali na isteku sat vremena igre kada je Daf izašao sam pred Lorisa, ali šutirao pravo u francuskog golmana. Desetak minuta kasnije i Kin je izašao pred gol rivala, ali prekombinovao prilikom driblinga i otišao u mrtav ugao.

Meč je otišao u produžetke, a tu je viđen jedan od najkontroverznijih trenutaka, možda i u istoriji fudbala. Igrao se 103. minut utakmice kada je Maluda poslao loptu sa centra u šesnaesterac, Anri pobegao čuvaru, primirio loptu rukom i asistirao Galasu za pobednički pogodak. Golman Given i gotovo kompletan irski tim okružio je glavnog arbitra, pokušavajući da objasni da je napadač Barselone igrao rukom. Anri je za to vreme slavio gol, a Ircima nije bilo spasa. Usporeni snimak jasno je pokazao da je iskusni ofanzivac rukom sprečio izlazak lopte u gol aut, i da je gol bez dileme bio neregularan.

Međutim, VAR tehnologije tada nije bilo, a sudijsku odluku niko nije mogao da promeni. Irci su postali žrtve jedne od najgorih odluka u istoriji fudbala, a Francuzi bukirali karte za Južnu Afriku.

Epilog

Republika Irska nikako nije mogla da se pomiri sa načinom na koji je ostala bez plasmana na Mundijal. Uložili su zvaničan zahtev da se meč ponovi, ali FIFA nije htela ni da čuje. Tjeri Anri je odmah nakon meča priznao da je nenamerno igrao rukom, ali da on nije sudija i da odluka nije bila na njemu. Ljubitelji fudbala širom planete svakako su se obrušili na Barseloninog napadača, a kritike su bile toliko jake da je u jednom trenutku želeo da se oprosti od reprezentativnog dresa.

Mnogi irski fudbaleri stali su u odbranu legendarnog Francuza, istakavši da bi i oni postupili isto da su bili na njegovom mestu. Na kraju dana, igrači rade svoj posao, a sudije svoj deo nisu odradile kako treba. Irski fudbalski savez vodio je žestoku kampanju da se meč ponovi, a kada to nije bilo moguće, tražili su da im FIFA dozvoli da budu 33. učesnik turnira. To bi u praksi značilo da bi jedna grupa imala pet ekipa. Takođe se spominjala mogućnost da Irska kao utešnu nagradu dobije automatski plasman na Mundijal u Brazilu 2014.

Ipak, od svega nije bilo ništa. Irci su tužili krovnu fudbalsku organizaciju i dobili oko pet miliona evre odštete, ali njihove selekcije u avionu za Južnoafričku republiku nije bilo. Nastup u Japanu i Južnoj Koreji 2002. bio je treći u istoriji, i poslednji do danas.