Deset utakmica, devet poraza, osam uzastopnih neuspeha i samo jedna pobeda. Tako izgleda bilans fudbalske reprezentacije Srbije u 2026. godini, najgoroj u istoriji našeg nacionalnog tima. Izabranici Veljka Paunovića stavili su tačku na sumornu godinu porazom od Grčke u Volosu (1:0), ostavivši za sobom mnogo više pitanja nego odgovora.
Rezultati su dovoljno loši da kritika bude opravdana, ali mnogo više zabrinjavaju okolnosti koje su dovele do ovakvog učinka. Od brojnih otkaza reprezentativaca, preko konstantnih promena u sastavu, do igre koja ni posle deset utakmica nije dobila prepoznatljiv oblik.
Istovremeno, institucionalna kriza u Fudbalskom savezu Srbije svakako nije predstavljala dobru osnovu za napredak nacionalnog tima. Međutim, problemi su bili i te kako vidljivi na samom terenu.

Reprezentativni poziv izgubio na značaju?
Veljko Paunović nije preuzeo reprezentaciju u zahvalnom trenutku. Srbija je krajem prethodne godine ostala bez plasmana na Svetsko prvenstvo, pa je prva polovina 2026. trebalo da posluži za formiranje tima i pripremu za naredne takmičarske izazove.
Martovski poraz od Španije i pobeda nad Saudijskom Arabijom predstavljali su početne korake u tom procesu. Ipak, umesto stvaranja kostura reprezentacije, usledili su novi problemi.
Paunović je u maju apelovao na fudbalere da se nakon završetka klupskih obaveza odazovu pozivu nacionalnog tima. Međutim, brojni reprezentativci nisu bili na raspolaganju, a Srbija je doživela teške poraze od Zelenortskih Ostrva i Meksika.

Talas otkaza ostavio je negativan trag, dok se situacija nije značajnije popravila ni tokom Lige nacija. Pred poslednje okupljanje reprezentacije potvrđeno je da Dušan Vlahović neće biti na raspolaganju selektoru zbog privatnih razloga.
Ne može se svaki izostanak posmatrati na isti način, ali kontinuitet otkazivanja svakako je otežao selektoru stvaranje stabilnog i uigranog kolektiva.
Čak 54 pozvana fudbalera za samo osam meseci
Posebno je upečatljiv podatak o broju igrača koji su tokom godine prošli kroz nacionalni tim. Na spiskovima Veljka Paunovića tokom četiri reprezentativna okupljanja našla su se čak 54 različita fudbalera.
Od tog broja, njih 50 upisalo je najmanje jedan nastup u četiri prijateljske i šest takmičarskih utakmica.
Ideja da se godina bez kvalifikacija za veliko takmičenje iskoristi za podmlađivanje reprezentacije sama po sebi nije bila loša. Selektor je želeo da pruži priliku talentovanim fudbalerima, proširi izbor igrača i pronađe rešenja za predstojeći ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo.

Ipak, teško je govoriti o uspešnom procesu kada posle deset odigranih utakmica reprezentacija nema prepoznatljiv sastav, a kamoli ustaljen sistem igre.
Okolnosti tokom majskog i junskog okupljanja značajno su doprinele ovako velikom broju korišćenih fudbalera. Međutim, promena je bilo i tokom ostalih reprezentativnih akcija, što je dodatno otežavalo uspostavljanje kontinuiteta.
Srbija se budila tek kada bi bilo kasno
Ako se prijateljski susreti ostave po strani, šest utakmica u Ligi nacija pruža dovoljno materijala za analizu problema u igri nacionalnog tima.
Bez obzira na sastav koji je Paunović izvodio na teren, određeni nedostaci ponavljali su se iz utakmice u utakmicu. Srbija je uglavnom prepuštala inicijativu protivnicima, povlačila se na svoju polovinu i čekala priliku da zapreti.
Takav pristup često je ostavljao golmane Vanju Milinković-Savića i Đorđa Petrovića na velikim iskušenjima. Njihove intervencije u više navrata sprečavale su još ubedljivije poraze.

Paradoksalno, Srbija je u pojedinim utakmicama najbolje izgledala tek nakon primljenog pogotka. Kada bi Orlovi bili primorani da zaigraju otvorenije i preuzmu inicijativu, uspevali su da stvore određene prilike.
Zbog toga se nameće pitanje zašto reprezentacija nije češće pokušavala da nametne sopstvenu igru od početka utakmice. Kvalitet Nemačke i Holandije nije sporan, ali ni protiv Grčke Srbija nije pokazala dovoljno odlučnosti u napadačkom delu.
Utisak je da je strah od greške i novog poraza u velikoj meri uticao na izdanja reprezentativaca. Umesto samopouzdanja i želje za nadmetanjem, na terenu je često bila vidljiva nesigurnost.
Brojke koje najbolje oslikavaju debakl Srbije
Statistički učinak nacionalnog tima tokom 2026. godine dovoljno govori o razmerama rezultatske krize. Problemi su bili podjednako izraženi u odbrani i napadu, dok je reprezentacija samo jednom uspela da postigne više od jednog pogotka na utakmici.
- Odigrane utakmice: 10
- Pobede: 1
- Nerešeni rezultati: 0
- Porazi: 9
- Uzastopni porazi: 8
- Postignuti golovi: 7
- Primljeni golovi: 24
- Gol-razlika: -17
- Prosek primljenih golova po utakmici: 2,4
- Utakmice bez primljenog gola: 0
- Utakmice bez postignutog gola: 4
- Broj korišćenih fudbalera: 50
- Osvojeni bodovi u Ligi nacija: 0
Srbija tokom čitave kalendarske godine nije uspela da sačuva svoju mrežu, dok je prosečno postizala manje od jednog pogotka po utakmici. Kada se tome pridoda niz od osam uzastopnih poraza, jasno je koliko je posla pred stručnim štabom.
Može li 2027. godina da donese preporod srpskog fudbala?
Jedina utešna okolnost jeste činjenica da Srbija, uprkos katastrofalnom učinku u grupnoj fazi Lige nacija, i dalje ima priliku da sačuva status u elitnoj A diviziji.
Orlove u martu očekuje baraž za opstanak, nakon čega će uslediti kvalifikacije za Evropsko prvenstvo 2028. godine.
I sam Paunović je pred poslednje reprezentativno okupljanje priznao da nije zadovoljan načinom na koji se radilo tokom prethodnih meseci. Zbog toga će pauza između dva reprezentativna ciklusa biti prilika za ozbiljnu analizu svega što je urađeno od početka godine.
Stvaranje stabilnog sastava, vraćanje samopouzdanja igračima i uspostavljanje jasnog sistema igre trebalo bi da budu prioriteti stručnog štaba.
Rezultatska šteta još uvek može da se popravi, ali će za povratak poverenja navijača biti potrebno mnogo više od jedne ili dve pobede.
Srpski fudbal završava 2026. godinu sa nikada lošijim bilansom. Ostaje nada da je dotakao dno sa kojeg u 2027. može da krene jedino nagore.

Jovan je sportski novinar iz Pančeva, sa profesionalnim iskustvom od 2020. godine, dok prve tekstove u digitalnim medijima objavljuje još od 2017. godine. Radio je kao novinar i urednik na portalima Objektiv, Srpskiportal, HotSport, Informer i Sportinjo. Najviše prati fudbal i košarku, domaća takmičenja i nastupe srpskih sportista, a tokom karijere razgovarao je sa velikim imenima kao što su Mirko Vučinić, Antonio Rukavina i Darko Pančev.





