Odbrojavanje do Mundijala – 27 udaraca mađarske lake konjice

Nastavljamo sa odbrojavanjem do Svetskog prvenstva 2026. godine. Današnji broj je 27, a upravo toliko golova dala je Mađarska na Mundijalu 1954. Pored toga, tzv. „laka konjica“ uputila je 27 udaraca ka golu Nemačke u finalnom susretu. Ipak, uprkos potpunoj dominaciji, jedan od najboljih timova u istoriji fudbala doživeo je možda i najveći šok koji je Svetsko prvenstvo ikada videlo.

Pogledajte i koja je simbolika bila u broju 28.

svetsko prvenstvo novi baner

Kada se govori o najvećim reprezentacijama koje nikada nisu osvojile Mundijal, malo ko može da parira Mađarskoj iz pedesetih godina prošlog veka. Tim predvođen Ferencom Puškašem, Šandorom Kočišem i Nandorom Hidegkutijem godinama je delovao nepobedivo i igrao fudbal daleko ispred svog vremena.

Njihova reprezentacija dobila je nadimak „Laka konjica“, a mnogi istoričari smatraju da je upravo ta generacija zauvek promenila moderni fudbal. Agresivni presing, konstantna promena pozicija i tehnička superiornost činili su Mađarsku gotovo nezaustavljivom.

Tim koji nije znao za poraz

Pre Mundijala 1954. Mađarska je bila u seriji od čak 31 utakmice bez poraza. Tokom tog perioda osvojili su olimpijsko zlato 1952, demolirali Englesku usred Londona sa neverovatnih 6-3 i potpuno zavladali evropskim fudbalom. Posebno je ostao upamćen revanš protiv Engleza u Budimpešti, gde je Mađarska slavila sa nestvarnih 7-1. Bio je to najteži poraz u istoriji engleske reprezentacije, a britanski mediji pisali su da su prvi put videli „fudbal iz budućnosti“.

Selektor Guštav Šebeš koristio je sistem koji podseća na današnji koncept lažne devetke. Hidegkuti se često povlačio duboko po loptu, otvarajući prostor za Kočiša i Puškaša, dok su bekovi konstantno učestvovali u napadu. Mnogi elementi njihove igre kasnije su postali osnova za čuveni holandski „totalni fudbal“, ali i moderni pozicioni stil koji danas gledamo kod najvećih klubova sveta. Bivši šef struke Totenhema, Angelos Postekoglu, odličan je primer trenera čija se filozofija zasniva na ovom stilu igre.

Dominacija u Švajcarskoj

Na Svetsko prvenstvo 1954. u Švajcarskoj stigli su kao apsolutni favoriti. Već u grupnoj fazi poslali su brutalnu poruku rivalima – Južnu Koreju pobedili su sa 9-0, dok je Zapadna Nemačka razbijena rezultatom 8-3.

Šandor Kočiš bio je nezaustavljiv i završio je turnir sa čak 11 pogodaka, što je i danas jedan od najboljih učinaka jednog igrača na jednom Mundijalu. Mađarska je delovala toliko moćno da su mnogi verovali kako je pitanje šampiona rešeno već posle grupne faze.

U četvrtfinalu su savladali Brazil u meču poznatom kao „Bitka kod Berna“. Duel je bio toliko brutalan da je završio masovnom tučom igrača u tunelu stadiona, dok je nekoliko fudbalera završilo krvavih glava. Polufinale protiv Urugvaja donelo je možda i najbolju utakmicu čitavog turnira. Mađarska je posle produžetaka slavila sa 4-2 i prekinula niz aktuelnih svetskih prvaka bez poraza na Mundijalima.

Finale koje je promenilo istoriju

A onda je stiglo finale. Na stadionu „Vankdorf“ u Bernu čekala ih je Zapadna Nemačka, ekipa koju su već demolirali u grupi. Sve je delovalo kao formalnost. Mađari su već posle osam minuta vodili 2:0 golovima Puškaša i Cibora. Delovalo je da će uslediti nova goleada, ali Nemci su se ekspresno vratili i izjednačili preko Morloka i Rana.

Ono što je usledilo ostalo je poznato kao „Bernsko čudo“. Mađarska je napadala gotovo čitav meč, uputila čak 27 udaraca ka golu, stvarala šanse iz svih mogućih pozicija, ali lopta jednostavno nije htela u mrežu. Helmut Ran je u 84. minutu pogodio za potpuni preokret i šok sveta. Puškaš je nekoliko minuta kasnije zatresao mrežu za 3:3, ali je pogodak poništen zbog ofsajda. Nemci su osvojili titulu, a Mađarska ostala bez krune koju joj je čitava planeta već stavila na glavu.

Kontroverze i teorije zavere

Poraz Mađarske i danas je predmet brojnih rasprava. Godinama su kružile priče da su nemački igrači pred finale koristili nedozvoljena sredstva, a pojedini članovi mađarske reprezentacije otvoreno su tvrdili da „nešto nije bilo normalno“. Dodatne kontroverze izazvao je i teren natopljen kišom. Nemci su igrali u revolucionarnim kopačkama sa zamenjivim kramponima koje je pravila kompanija Adidas, pa su imali mnogo bolju stabilnost na klizavom terenu.

Mađari su verovali i da je Puškašev poništen gol zapravo bio regularan. Televizijski snimci tog vremena nisu bili dovoljno jasni da zauvek razreše dilemu, pa je čitava priča ostala jedna od najvećih misterija u istoriji Mundijala. Pojedini istoričari smatraju da je upravo taj poraz bio psihološki udarac od kojeg se mađarski fudbal nikada nije potpuno oporavio. Samo dve godine kasnije izbila je Mađarska revolucija, koja je potpuno promenila sudbinu reprezentacije. Mnogi igrači napustili su zemlju, uključujući i samog Puškaša, koji je kasnije postao legenda.

Zanimljivosti iz Švajcarske 1954.

Šandor Kočiš postigao je dva het-trika na istom Mundijalu i završio turnir sa 11 golova iz samo pet utakmica. Taj učinak niko nikada nije uspeo da ponovi.

Ferenc Puškaš igrao je finale povređen, pošto je protiv Zapadne Nemačke u grupnoj fazi zadobio ozbiljan udarac u članak. Uprkos tome, uspeo je da postigne gol već u šestom minutu finala.

Mundijal 1954. bio je prvi u istoriji čiji su prenosi emitovani putem televizije u više evropskih zemalja, pa je „Bernsko čudo“ postalo jedan od prvih globalnih sportskih događaja modernog doba.

Iako nisu osvojili titulu, Mađari iz 1954. i danas se smatraju jednim od najboljih timova koje je fudbal ikada video. Njihovih 27 udaraca u finalu ostalo je simbol dominacije bez nagrade i podsetnik da na Mundijalu često ne pobeđuje nužno najbolji tim.